Želim napomenuti da ovo što pišem je isključivo iz mog osobnog iskustva skupljanog tokom cijelog školovanja, a njega je bome bilo do sada. Studiram već četiri godine i mislim da sam stekla neko iskustvo kojima mogu pomoći. Također želim napomenuti da moj slučaj nije izrazito izražen, ali mislim da je "jači od prosjeka". Nikada nisam bila na savjetovanju kod psihologa ili neke stručne osobe tako da je ovo sve što pišem isključivo moje razmatranje. Ovo će biti malo duži post ali vam od srca preporučujem da ga pročitate ako imate sličnih problema koji vas koče da pokažete svoj maksimum. Na pisanje ovoga posta me potaknulo vlastito iskustvo kao i činjenica da znam mnogo ljudi koje muči i isti problem i želim pomoći ako mogu.
O kakvoj se tremi radi kod mene?
Moja trema je izazvana strahom od neuspjeha i kada je veliki pritisak na meni. Situacije poput onih da mi je to zadnji rok na koji mogu ove godine izaći, ili da mi je to zadnja šansa da predam projekt/još samo ovaj ispit pa mogu upisati iduću godinu/biti ću prisiljena platiti previše ako ne dam sada taj ispit. Također je izazvana prijašnjim neuspjesima, pričama da je profesor strog, ali i situacijama kada se teško izborim sa nekim gradivom i kada mi ono jednostavno ne leži. Studiram na jednom tehničkom fakultetu i rijetko se možete izvući ako ne znate jedu sitnicu jer se sve veže jedno na drugo u raznim proračunima, i jako često bez te jedne sitnice ne možete dalje iako sve ostalo perfektno znate.
Dakle moj glavni strah je da ja to ne znam dovoljno dobro i da neću uspjeti.
Sa strahom od ispitivanja pred puno ljudi nemam problema, isto mi dođe hoću li odgovarati pred sto ljudi ili u kabinetu kod profesora sa još jednim kolegom. Također me ne dira posebno što će profesor misliti o meni, a ako imate problema sa time više kasnije.
Kako si pomoći?
- Sav trud oko smanjivanja treme je uzaludan ako se ne pripremite za ispit. Dakle, reci sebi da moraš shvatiti ozbiljno polaganje toga ispita i primi se knjige. Pokušaj se pripremiti najbolje što možeš.
- Ako vas već tu hvataju misli "Ovo je preteško, ja to nikada neću naučiti.", "Nisam ja dovoljno pametna da to svladam.", "Jednostavno je previše toga.", morate prestati sa takvim razmišljanjem. Nema načina da nešto napravite ako unaprijed sami sebe uvjerite da vi to nećete moći.
- Nemojte se obazirati na priče da je nemoguće položiti neki kolegij, pa pogledajte samo činjenicu da postoje ljudi koji su položili i sve će vam biti jasno. "Ali ja nisam pametna kao oni..." Da, jesi. Nitko se nije rodio da izvodima i dokazima matematičkih teorema u glavi, i vjerujte da su svi ti ljudi koji su prošli učili. Bez pardona mogu reći da postoji jako puno ljudi koje je sram priznati koliko su učili za nešto kao i oni koji će reći da oni jako malo, skoro pa i nikako ne uče. I da, svi oni lažu kako bi se dokazali u društvu kao neki pametnjakovići. Nemojte se osjećati loše zbog njih, sami najbolje znate koliko vam treba za savladati nešto i vodite se time a ne nečijim lovačkim pričama. Ovo pričam jer sam osobno proživjela par takvih primjera koji kao ništa inače ne uče, a kada dođete kod njih doma zateknete milijun papira na kojima su danonoćno rješavali zadatke ili ispisivali teoriju da bolje upamte. Također, ne kažem da ćete se mučiti sa svim kolegijima, ali uvijek postoje oni koji će nas pošteno namučiti.
- Strah vas je profesora pa kada dođete pred njega jednostavno zablokirate? Razmislite realno o tome - profesor je ljudsko biće, baš poput vas. Pokušajte zamisliti vaš usmeni ispit kao razgovor dvoje ljudi koji puno znaju o nekoj temi. Nemojte si usmeni ispit predstavljati kao "rešetanje", nego zamislite u glavi da vi i profesor radite skupa na tome da izvučete zadovoljavajuću ocjenu za vas. I znam da to nekada nije tako, ali zbilja, da li će vam više pomoći taj način razmišljanja ili ovaj koji sam prethodno navela?
- Razmišljajte o tome kako niste učili da zadivite profesora, nego shvatite to kao ulaganje u budućnost. Vaš cilj nije "umiliti" se profesoru nego biti korak bliže do diplome, zar ne?
- Ako vas ipak uhvati panika, zatvorite oči i deset puta duboko udahnite i izdahnite. Ponovite si u glavi da vi to možete i da ste spremni. Možda zvuči blesavo, ali stvarno pomogne. Sagledajte situaciju realno - jako ste se dobro pripremili i mala je vjerojatnost da se nešto loše dogodi, zar ne? Nemojte uopće razmišljati o tome što bi bilo da padnete - usmjerite sve svoje misli u pozitivnom smjeru.
- Ako vas hvata panika pokraj ljudi koji paničare i ako ne možete podnjeti tu napetost, jednostavno se udaljite od njih.
- Ne funkcionirate dobro ako vas profesor ispituje ispred drugih kolega? Strah vas je da ćete reći nešto glupo i osramotiti se? Sjetite se samo toga da su to vaši kolege koji su na istoj razini znanja kao i vi. A ako se i zbunite i kažete neku glupost, vjerujte da to nitko neće pamtiti jer svi su isto nervozni oko svog ispita i vjerojatno neće ni primijetiti što ste rekli.
- Razmišljajte o ovome usmenom ispitu kao o prilici da se iskažete i prilici da pokažete što ste naučili. Možda niste učili onoliko koliko ste si u početku zamislili, ali i ovo koliko znate je dovoljno da prođete zar ne?
IZVOR |
IZVOR |
Ovo su savjeti koji su meni pomogli, a sada da čujem vas, što vama pomaže?
Pišite mi u komentarima! :)